Odgovornim osobama “za trovanje i ubijanje ljudi, životinja, te, uništavanje biljnog svijeta”, negašenjem deponije Uborak, u udruženju “Jer nas se tiče” smatraju, prije svega: Maria Kordića, Salema Marića, Ejuba Salkića, Editu Đapo i Mirhada Grebovića.
Za novu godinu, udruženje “Jer nas se tiče”, građanima je, preko svoje Facebook stranice poželilo da u njoj imaju što čistiji zrak, što čistiju zemlju i što čistije rijeke. Hercegovcima je zaželilo zatvaranje “deponije smrti” i da “napokon prodišemo punim plućima”.
No, želje su jedno, a stvarnost, nažalost, sasvim drugo.
Već u prvoj sedmici nove godine, naime, Udruženje se suočilo sa snimcima koji su ukazivali na to da se u “rupu” pored deponije Uborak, koja služi za odlaganje samo krutog otpada (građevinskog, npr.) odlaže i drugi komunalni otpad, koji se pokušava zatrpati i sakriti od očiju javnosti.
Pozvali su komunalnu inspekciju Grada Mostara da izađe na teren i da sankcioniše odgovorne osobe. Ukazujući, pritom, da a najveću odgovornost, zapravo, snose direktor deponije Mirhad Grebović i gradonačelnik Mario Kordić. I da je ovo “pokušaj da se dio komunalnog otpada u ovu rupu smjesti kako bi produžili odlaganje otpada na deponiji Uborak koja je zatrpana i već odavno premašila sve svoje kapacitete za odlaganje smeća”.
Isti dan (6.1.) još jednom su svoje zahtjeve za zatvaranjem i saniranjem deponije Uborak u što kraćem roku i iznalaženjem nove lokacije za deponiju i njenim upisivanjem u Prostorni plan, umjesto postojeće, uputili na adrese Gradonačelnika, vijećnika Gradskog vijeća, Glavnog Federalnog inspektora, Federalne ministrice okoliša i turizma.
Podsjećamo da je u zadnjem mjesecu prošle godine Kantonalni sud u Sarajevu poništio dva dokumenta koje je donijelo Federalno ministarstvo okoliša i turizma u vezi sa deponijom Uborak. Najprije je poništen Plan prilagođavanja upravljanja otpadom za regionalnu deponiju Uborak, na kome je lokalna vlast tvrdoglavo insistirala, a zatim je poništena okolinska dozvola za ovu deponiju.
No, i dalje nema priznanja greške, od strane lokalne vlasti. I nema konkretnih mjera u pravcu zahtjeva koje građani ponavljaju već godinama i zbog kojih ih vlast šikanira, koristeći i policijski i sudski aparat a i šireći laži o njima i pokušavajući ih javnosti prikazati kao odgovorne za to što se ništa ne radi u vezi deponije u Mostaru.
Iz Udruženja su 8. januara obavjestili javnost da su, skromnim sredstvima koja su uspjeli da prikupe, izvršili analizu dva uzorka sa lokaliteta pored deponije, koja je pokazala prisutnost teških metala u prekomjernim količinama, opasnim po ljudsko zdravlje. I zatražili su kazne za odgovorne “za trovanje i tiho ubijanje stanovnika doline Neretve”, postojanjem “bespravne, nelogične i neprirodne tvorevine” deponije Uborak.
Ovog vikenda, udruženje se ponovo oglasilo na svojoj Facebook stranici, s upozorenjem da se nelegalne radnje na deponiji nastavljaju.
“U rupu iz koje se nelegalno iskopava šljunak se istresa otpad svih vrsta… A inspektori šute dok se zemljište i podzemne vode (preko njih i rijeka Neretva) zagađuju na najgori način.”, ističu iz “Jer nas se tiče”. I, rezignirano, pitaju:
“Gdje je sada policija koja je tukla i pisala kazne građanima, koji su štitili zakon koji zabranjuje rad deponije bez dozvola. Gdje je sada sud koji je osudio građane koji su branili živote svoje djece, građana Mostara, svoj grad i rijeku Neretvu.”
Odgovornim osobama “za trovanje i ubijanje ljudi, životinja, te, uništavanje biljnog svijeta”, negašenjem deponije Uborak, u udruženju “Jer nas se tiče” smatraju, prije svega: Maria Kordića, Salema Marića, Ejuba Salkića, Editu Đapo i Mirhada Grebovića.
A svoje obraćanje završavaju riječima: “Padaj silo i nepravdo!”
