Velikani Šapca

Branislav Makeš — grafičar i slikar

Branislav Makeš bio je grafičar i slikar, rođen 4. januara 1938. u Šapcu, a preminuo 9. avgusta 2020. u mestu Beograd.

Šabački Oktobarski salon
Šabački Oktobarski salon. Foto: Nikolina Šepić · CC BY-SA 4.0 · Wikimedia Commons

Branislav Makeš bio je grafičar i slikar, rođen 4. januara 1938. u Šapcu, a preminuo 9. avgusta 2020. u mestu Beograd.

Ukratko

Branislav Makeš bio je srpski slikar i grafičar. Bio je profesor na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu od 1963.

Biografija

Branislav Makeš je diplomirao na Akademiji za primenjenu umetnost u Beogradu 1962. godine, u klasi profesora Mihaila S. Petrova, kod koga je završio i postdiplomske studije 1964. godine. Na Fakultetu primenjenih umetnosti predavao je grafiku na Odseku za zidno slikarstvo u zvanju redovnog profesora.

Kao umetnik, Makeš pripada značajnoj liniji razvoja srpske grafike koja vodi od Ljubomira Ljube Ivanovića, preko njegovog učitelja Mihaila S. Petrova, do njega samog kao Petrovljevog učenika i asistenta. Među prvima u Srbiji obnovio je litografiju i druge grafičke tehnike, dajući značajan doprinos afirmaciji grafičke discipline na ovim prostorima.

Godine 1964. izlagao je na izložbi „Savremena jugoslovenska grafika“ u Galeriji Vaclava Špale u Pragu.

Umetnički rad

U središtu Makeševog umetničkog izraza nalazi se linija — bogata, razuđena, slojevita, podređena površini predmeta i raznolikoj kompoziciji. Njegovi radovi karakterišu red i težnja ka konstrukciji, gde improvizaciju zamenjuje poredak.

Na njegovo delo uticali su različiti likovni fenomeni i stilovi u rasponu od vizantijskog, modernog do postmodernog. Posebno su značajne njegove „vizantijske grafike“ naglašenih bordura koje podsećaju na panagije i enkolpione, kutijice i ikonice — istovremeno materijalne i duhovne.

Često je istraživao najjednostavnije i najdostupnije predmete — čaše, merne sprave i paravane, kojima daje metafizički značaj. Predmeti su polazište, osnova, uzdignuti i proslavljeni, prikazani katkad u nizu, raspoređeni u likovnom univerzumu koji određuju ne samo zakoni klasične perspektive već i unutrašnja logika crteža i slike.

Najznačajnije samostalne izložbe

1964 — Grafike, Grafički kolektiv, Beograd;

1990 — Pasteli, Galerija biblioteke grada, Beograd;

1992 — Grafičke etide, Galerija Kolarčevog univerziteta, Beograd;

1995 — Slike Obol Vizantiji, Galerija Pale, Beograd;

1997 — Grafike Anatomija mrtve prirode, Grafički kolektiv, Beograd;

2002 — Izložba u okviru postavke Profesija: restaurator, Muzej Kromjeržiška, Kromjeržiž;

2008 — Slike, Galerija Atrijum Biblioteke grada Beograda;

2009 — Izložba slika Peto godišnje doba, Galerija 212, Beograd;

2016 — Makilature, Galerija Grafičkog kolektiva, Beograd.

Najvažniji radovi

Grafička mapa Slike, linorezi u boji, 12 listova (1980);

Grafička mapa Subotica stara, akvatinta, 10 listova (1983);

Grafička mapa Grafičke etide, suva igla, 30 listova (1992);

Grafička mapa Vizantijska kutija, suva igla, 12 listova (1994);

Grafička mapa Anatomija mrtve prirode, 33 lista (1997);

Ciklus drvoreza posvećen smrti majke (2000).

Nagrade i priznanja

Nagrada Muzeja Albertina, Beč (1967);

Memorijal Milena Pavlović Barili;

Nagrada Oktobarskog salona, Šabac;

Nagrada Međunarodnog bijenala Suva igla, Užice;

Trijenala grafike u Šamalijeu;

Nagrada Beli anđeo (Mileševa) – za slikarstvo.

Posthumne počasti

Spomen-zbirku Branislava Makeša u Rumi ustanovljenu jula 2003. godine čine 32 dela (grafike, akvareli, akrili) nastala u vremenskom periodu od 1962. do 2002. Na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu ustanovljena je nagrada „Branislav Makeš“ koja je prvi put dodeljena za školsku 2022–2023 godinu za najbolji grafički list izveden u originalnim grafičkim tehnikama.

Izvori: podaci Wikidata (javno dobro); tekst: članak „Branislav Makeš“ sa Vikipedije, autori: saradnici Vikipedije, licenca CC BY-SA 4.0, preuzet uz manje izmene (skraćivanje i podela na pasuse). Tekst se pod istom licencom može dalje deliti.

Slične vesti

Čivijaš Radio Šabac Narodna muzika uživo
UŽIVO