Osam stranaka prikrilo je najmanje 1,5 miliona KM troškova. Brojne stranke nisu mogle objasniti iz kojih izvora su finansirale kampanju. 7 ih nije ni podnijelo izvještaj CIK-u. 26 ih nije prikazalo ni jednu KM troškova kampanje.
U javnom prostoru BiH političke stranke se, odavno, tretiraju kao glavni izvori kriminala i korupcije. U radikalnijoj verziji interpretira ih se kao mafijaške organizacije, koje su ovladale institucijama. Nametnuti partokratski sistem, sa elementima autokratije, čini ih odgovornim za kompletnu sistemsku ili institucionalnu korupciju.
No, osim što ih se, već desetljećima, tretira kao najkorumpiraniji segment javnog života u BiH, međunarodna istraživanja su ih identifikovala kao najkorumpiranije političke stranke u jugoistočnoj Evropi.
Pritom, zarobljenost institucija i konstantno onemogućavanje stvaranje elementarnih preduslova za funkcionisanje pravne države, čini ih nedodirivim.
Otud, zapravo, sva ta bahatost, govor mržnje, netransparentnost, prezir prema institucijama, otvoreno kršenje zakona i ustava, socijalna neosjetljivost i zloupotreba i pljačka javnog novca i prirodnih bogatstava.
A otud i skandalozno prikrivanje izvora finansiranja stranaka i količine novca koji troše, i inače, a pogotovo u predizbornim kampanjama.
Transparency International BiH, tako, navodi da, i pored toga što su političke stranke u BiH u postizbornim finansijskim izvještajima, nakon posljednjih opštih izbora, CIK-u prijavile dosad najveći iznos troškova izborne kampanje – 11,3 miliona KM – njih osam je prijavilo nerealno niske troškove kampanje, najmanje 1,5 miliona maraka manje od procjena zasnovanih na konkretnim pokazateljima.
Pritom, s obzirom na to da Transparency nije imao podatke o troškovima oglašavanjа na portalima i platformi YouTube, štampanja i distribucije reklamnog materijala, kao i brojnih drugih vidova oglašavanja, prikriveni iznos potrošenog novca je znatno veći od navedenog, jer je monitoring TI BIH uključivao samo četiri komponente.
Primjera radi, SNSD je prijavio 1,54 miliona KM ukupnih troškova kampanje, iako je TI BIH procijenio da je ova stranka samo na bilborde, oglase u medijima, na Facebooku i predizborne skupove potrošila najmanje 2 miliona KM. Stvarni troškovi kampanje SNSD-a značajno premašuju prihode koje ova stranka prikazuje a koji iznose 1,8 miliona KM i u njima nije prikazana ni jedna marka donacije privatnih preduzeća.
Posebno je indikativno da brojne stranke nisu mogle objasniti iz kojih izvora su finansirale kampanju. 7 stranaka nije podnijelo izvještaj CIK-u, dok 26 nije prikazalo ni jednu marku troškova kampanje.
Zbog svega navedenog, iz TI BIH se zalažu za unapređenje Zakona o finansiranju političkih stranaka kako bi se poboljšala transparentnost i uvela veća kontrola, jer postoje brojni dokazi da se računi političkih stranaka na kraju plaćaju javnim novcem.
No, bez stvarnog funkcionisanja pravne države (umjesto aktuelnog tragikomičnog “pozorišta u kući”) i adekvatnog (a to znači drakonskog) kažnjavanja kršenja zakona od strane kriminalnih organizacija koje se lažno predstavljaju političkim strankama i klijentilističkih lanaca povezanih s njima, rješenja i poboljšanja stanja – nema. Osim ako niste toliko očajni da ćete pod poboljšanjem prihvatiti i njegov privid.
