Uvezan sistem korupcije, nelegalna gradnja, kriminal – parametri su po kojima se Istočno Sarajevo ne izdvaja od drugih sredina u Republici Srpskoj. Onaj ko se buni i javno govori o problemima, ni ovdje nije dobrodošao.
Problemi prate brzi proces urbanizacije po čemu je ovaj grad karakterističan.
Stambenu izgradnju pratile su mnoge nelegalne radnje pa pojedine zgrade, stare nekoliko godina, ni danas ne posjeduju odgovarajuće dozvole za izgradnju. Mnogi građani zbog toga ne mogu da uknjiže svoju imovinu. Pitanje vodosnabdijevanja još nije u potpunosti riješeno. Obećavaju se veliki infrastrukturni projekti poput tunela i gondola, a neki dijelovi grada nemaju osnovne uslove za život. Veliki problem je svakako prevelika administracija, odnosno višak zaposlenih u javnom sektoru.
„Kada govorimo o problemima građana Istočnog Sarajeva, problemi su slični kao kod svih građana u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini. To su korupcija, kriminal, stranačko zapošljavanje, odlazak mladih. Ono što je specifično za našu sredinu je da je ovo jedini grad u RS koji je sastavljen iz opština, a svaka opština je opet cijelina za sebe. Nedavno sam pisala kolumnu na temu kako su kod nas u Istočnom Sarajevu nekako svi na vlasti. Imate šest opština, tri su SNSD načelnika, tri su SDS načelnika. Dakle, tu je već ogromna administracija, osim toga u Istočnom Sarajevu imate dosta smještenih državnih institucija tako da ovdje bilo ko da se buni, njemu će se naći neko određeno mjesto da se ućutka“, govori za Impuls Sanja Vasković, novinarka iz Istočnog Sarajeva, te ističe da su ovdje svi na vlasti što je dovelo do toga da se malo ko buni i traži svoja prava.
„Kada je bio protest za vodu, došlo je svega nekih stotinjak ljudi, da bi se taj protest okarakterisao kao politički motivisan“.
Još jedan problem koji otežava život građana Istočnog Sarajeva je neriješeno pitanje vodosnabdijevanja. Taj problem traje godinama, a u zemlji bogatoj vodom, u XXI vijeku zbog toga se dešavaju restrikcije vode. Jasno je da je problem u neradu institucija, ali i u inertnosti stanovništva, jer se malo ko buni zbog toga.
„Prošle godine dio Istočnog Sarajeva je bio bez vode sa svakodnevnim restrikcijama. Zamislite kako je to kada ne možete svoje osnovne životne potrebe zadovoljiti. Moram napomenuti da je riječ o urbanom dijelu, odnosno o novoizgrađenim zgradama gdje živi veći broj porodica s djecom, gdje ljudi nisu mogli djecu da okupaju. Ako vi niste u situaciji da se borite za vodu, postavlja se pitanje za šta ćete se boriti“, navodi Vasković.
Već 2011. godine nadležni su morali znati da će doći do problema vodosnabdijevanja zbog povećanja broja stanovnika, jer nema dovoljno izvora, nema kapaciteta i nisu ništa uradili povodom toga. Vasković ističe da jedino što su uradili je prekomjerno zapošljavanje pripravnika u „Vodovodu“.
Kada prođete Istočnim Sarajevom, ono što možete primijetiti je da ovaj grad kao da je sagrađen od lego kockica. Zgrada do zgrade, sve novoizgrađeno. Usputne mlade sadnice drveća su nada da će se nekada razgranati velika aleja u toj betonskoj džungli. U blizini zgrade opštine nalazi se ruinirani park odakle niče još jedna zgrada. Urbanistički haos je vidljiv i laiku.
Naša sagovornica pominje Jahorinu kao najočigledniji primjer tog urbanističkog nereda, a mnogi ekološki aktivisti strahuju da se sada može desiti slično i s Trebevićem.
„Park prirode Trebević treba da se gradi i ono što je sumnjivo jeste. da li će to biti isto kao i s Jahorinom? Da li to nema više prostora na Jahorini pa ćemo sad preći na Trebević. Čim je dozvoljena izgradnja stambenih objekata i sječa šume kao po zakonu, a znamo kako se zakon kod nas primjenjuje, zakon jačeg vrijedi, tako da to sve baca određenu sumnju. Sve što je lijepo i što bi trebalo podržati, iza toga stoji neka politika i nečiji privatni interes, apsolutno ne javni interes, koji je definitivno izgubljen u našem gradu“, navodi Vasković.
Sunčica Kovačević, ekološka aktivistkinja iz Istočnog Sarajeva je zabrinuta za izgradnju ovog parka i za zaštitu prirodnih bogatstava ove opštine. Njeno mišljenje je da donosioci odluka daju prioritet profitu, isključujući glas građana.
„Rekla bih da oni koji donose odluke na prvo mjesto stavljaju profit. Imamo veliki potencijal u našim prirodnim bogatstvima i potrebu da se ta prirodna dobra koriste na održiv način, uz participaciju svih građana. Do sada, na ovim aktivnostima na kojima sam ja radila nismo mogli baš vidjeti da su građani na adekvatan način bili uključeni u zaštitu prirode i u postupak odlučivanja, na koji način će se raspolagati našim prirodnim dobrima“.
Sunčica Kovačević je studentica pravnog fakulteta, a javnosti je poznata kao jedna od najglasnijih aktivistkinja za zaštitu rijeke Kasindolke koja je ugrožena gradnjom malih hidroelektrana. Kao aktivistkinja neformalne grupa građana „STOP izgradnji MHE na Kasindolskoj rijeci“ dobila je i tužbu od investitora. Ona smatra da bi mnogo veći odaziv građana trebalo biti kada je u pitanju borba za zdravu životnu sredinu, posebno mladih.
„Kroz građansku inicijativu smo pokazali da tu ima skoro dvije i po hiljade građana koji su protiv tog projekta i da su se građani Istočnog Sarajeva trebali više uključiti. Mladi nisu dovoljno aktivni u pitanjima za zaštitu opštih dobara, ali bitno je naglasiti zašto mladi nisu dovoljno uključeni. Prije svega, mladi ne samo ovdje već u čitavoj BiH odrastaju u uslovima slobode, a bez osjećaja slobode mislim da nema osjećaja slobode djelovanja i promišljanja. Mnogi mladi građani su ucijenjeni da dobiju posao i njihova egzistencija često zavisi da li će se ili neće suprotstaviti odlukama koje su donesene od strane lokalne ili entitetske, tj. državne vlasti“.
Mlade osobe u Istočnom Sarajevu ne gaje puno optimizma za život u ovom gradu. Nemogućnost zaposlenja je najveći razlog njihovog odlaska. Međutim, blizina Sarajeva je slamka spasa za one koje su ostali.
„Mladi ne odlaze masovno, ali svjesna sam da je to možda zato što imamo Sarajevo blizu, koje daje mogućnost za zaposlenje. Drugo je pitanje šta bi bilo da se Sarajevo ne graniči s Istočnim Sarajevom, gdje bi se ti mladi ljudi zapošljavali. S druge strane svi oni koji su otišli, a koje ja znam se na neki način osjećaju otjerano, to je termin koji su oni koristili u razgovoru sa mnom. Otjerani od svojih porodica upravo zbog tog nekog toksičnog dijaloga u javnom prostoru, zbog toga se ne vide kao neko ko će graditi budućnost u ovome gradu“, ističe Kovačević.
Sličnog mišljenja je i Vasković.
„Nepopularno viđenje je da je Istočno Sarajevo spavaonica, a da dosta ljudi radi u Sarajevu. To jeste prednost za nas što smo blizu grada da možemo da surađujemo i da radimo tu, jer u Istočnom Sarajevu imamo samo zgrade. Sve to zaista lijepo izgleda, to je pohvalno, razvija se grad, za nekih dvadesetak godina nikao je grad na ledini, ali ako pričamo o poslu više se radi u Sarajevu, jer ovdje nema otvaranja radnih mjesta“, navodi Vasković.
Dosta administracije, a proizvodnje nema. Pred stečajem je i jedina proizvodna fabrika „Mofas“, sve druge su zatvorene. Sada je ostala samo prodaja vrijednih lokacija. Prodaju se firme da bi se to pretvorilo u građevinsko zemljište na kojem će da niknu nove zgrade.
